Pregovori su se poslednjih nedelja uglavnom vrteli oko ponovnog otvaranja Ormuskog moreuza i ukidanja američke blokade Irana, iako su prema memorandumu obe stvari trebalo da budu sprovedene. 

Nema znakova kompromisa oko trajnog režima plovidbe Ormuskim moreuzom, a detaljni pregovori o iranskom nuklearnom programu, koji su trebalo da budu jedan od ključnih delova konačnog sporazuma, nisu ozbiljno ni započeli. 

Od junskog dogovora gotovo ništa nije ostalo

Memorandum o razumevanju potpisan u junu predviđao je prekid vojnih operacija i 60 dana pregovora o trajnom završetku rata i iranskom nuklearnom programu.

Dogovor je predviđao i ponovno otvaranje Ormuskog moreuza, kroz koji je pre rata prolazila približno petina svetske trgovine naftom i gasom. Iranu je pritom ostavljena nejasno definisana uloga u budućem upravljanju saobraćajem, što je Teheran naknadno iskoristio kako bi tražio veću kontrolu nad plovnim putem.

Samo nedelju dana nakon sklapanja dogovora, Iran je počeo da puca na brodove koji su koristili rutu uz omansku obalu, koju nadzire američka vojska i koja je trebalo da omogući plovidbu mimo iranske kontrole.

SAD je odgovorio napadima na Iran, nakon čega je Teheran napao zemlje u kojima se nalaze američke snage, među njima Jordan, Kuvajt i Bahrein. Vašington je zatim ukinuo izuzeća koja su Iranu omogućavala prodaju nafte i ponovo uspostavio blokadu iranskih luka. 

Obe strane optužile su onu drugu za kršenje dogovora.

Iran traži povlačenje američkih snaga i ratnu odštetu

Iran je početkom avgusta izneo uslove za ponovno potpuno otvaranje Ormuskog moreuza. Među njima su ukidanje američke blokade, povlačenje američkih snaga iz područja oko Irana i plaćanje odštete za štetu nastalu u ratu koji su SAD i Izrael pokrenuli 28. februara.

Teheran pritom ne želi da vrati stanje kakvo je postojalo pre rata. Iran pregovara sa Omanom o budućem upravljanju saobraćajem kroz moreuz i želi da zadrži određenu kontrolu nad plovidbom.

Iran je danas objavio da je blizu završetka dogovora s Omanom o upravljanju prolaskom brodova kroz Ormuski moreuz. Nije jasno bi li takav aranžman zadovoljio Vašington.

Tramp je iranske zahteve odbacio. Tvrdi da bi Iran trebalo da plati ratnu odštetu SAD-u, a ne obrnuto, te insistira na tome da Vašington kontroliše situaciju u moreuzu.

Ni jedna strana zasad ne popušta

Američka administracija nema jednostavan izlaz iz rata. Prihvatanje iranskih zahteva značilo bi veliki politički ustupak Teheranu, dok bi nova velika vojna eskalacija dodatno iscrpila američke zalihe naprednih protivraketnih sistema i mogla da izazove novi udar na svetsku privredu i cene energenata.

S druge strane, iranska privreda teško pogađaju rat, dugogodišnje sankcije i američka blokada, dok visoka inflacija dodatno povećava pritisak na vlasti u Teheranu.

Saobraćaj u Ormuskom moreuzom, koji je nakratko porastao nakon junskog sporazuma, ponovo je pao na mali deo nivoa pre rata. Posledice zatvaranja jednog od najvažnijih svetskih energetskih pravaca osećaju se daleko izvan Bliskog istoka.

Dodatni pritisak stvara i Crveno more, gde su Huti, koje podržava Iran, počeli da napadaju saudijske naftne tankere, ugrožavajući još jedan važan pravac za transport energenata.

Pakistan pokušava da vrati obe strane za sto

Iran tvrdi da je još u junu prekinuo direktne pregovore sa SAD-om, iako priznaje da se poruke između dve strane i dalje prenose preko posrednika. Tramp, s druge strane, tvrdi da razgovori nisu prestali i povremeno govori o napretku.

Pakistan, koji je odigrao važnu ulogu u postizanju junskog sporazuma, pokušava da spreči potpuni slom diplomatskog procesa.

- Ne zatvaramo ovo poglavlje. Pakistan ulaže sve napore kako bi obe strane vratio za pregovarački stol - rekao je prošle nedelje portparol pakistanskog Ministarstva spoljnih poslova Tahir Andrabi.

Mogućnost produženja pregovaračkog roka formalno postoji ako se obe strane s time slože, ali zasad nema dogovora ni o tome, dok ključna pitanja Ormuskog moreuza, američke blokade i iranskog nuklearnog programa ostaju nerešena.

AP

BONUS VIDEO: