Dodaj Nportal kao svoj Google izvor
Hrvatska spisateljica Vedrana Rudanpreminula je u 77. godini nakon duge i teške borbe s karcinomom.
Biografija
Vedrana Rudan decenijama je bila jedno od najprepoznatljivijih i najprovokativnijih imena književne i javne scene regiona. Ova hrvatska književnica, novinarka i kolumnistkinja bila je poznata po tome što je bez zadrške govorila o temama o kojima su mnogi nerado pričali – od ljubavi, braka i seksa, preko majčinstva i starenja, do bolesti, politike i smrti.
Rođena je 1949. godine u Opatiji. Novinarstvom se bavila godinama, a književnu karijeru izgradila je upečatljivim stilom u kom su se preplitali crni humor, ironija, bes, iskrenost i brutalna direktnost. NJene knjige često su izazivale burne reakcije, ali je upravo zahvaljujući tome okupila veliki broj odanih čitalaca.
Među njenim najzapaženijim delima izdvajaju se "Uho, grlo, nož", "LJubav na posljednji pogled", "Dabogda te majka rodila", "Crnci u Firenci", "U zemlji krvi i idiota", "Zašto psujem" i "Muškarac u grlu".
Privatni život ispunjen preokretima
Iza njene javne ličnosti nalazio se život koji nije bio pošteđen teških iskustava. Udavala se dva puta, a iz prvog braka rodila je dvoje dece, ćerku Asju i sina Slavena. O prvom braku govorila je izuzetno otvoreno, dok je u svojim napisima i javnim istupima opisivala i iskustva nasilja koja je, prema sopstvenim svedočenjima, preživela u tom odnosu. Takva iskustva kasnije su postala okosnica tema kojima se bavila u svojim knjigama i kolumnama.
Pročitajte još
Nakon razvoda započela je vezu sa advokatom LJubišom Drageljevićem, koji je bio osam godina mlađi od nje. NJihova ljubavna priča počela je dok je još bila u prvom braku, da bi se nakon razvoda i venčali. Za razliku od uobičajenih priča o ljubavi, o svom drugom braku govorila je na njoj svojstven način – bez ulepšavanja i sa obiljem humora. NJihov odnos često je prikazivala kao zajednicu dvoje ljudi koji su uspeli da pronađu zajednički jezik i prolaze kroz život uprkos razlikama i godinama.
Majčinstvo bez ulepšavanja
Iako je bila majka dvoje dece, nikada nije pripadala autorkama koje su majčinstvo prikazivale kao savršenu i bezbrižnu životnu ulogu. O roditeljstvu je pisala otvoreno, dodirujući kako ljubav prema deci, tako i strah, iscrpljenost, odgovornost i brige koje ta uloga nosi. NJeni tekstovi o deci često su izazivali podeljena mišljenja upravo zbog toga što se nije služila uobičajenim, sentimentalnim rečnikom.
Kada je postala baka, to iskustvo je takođe utkala u svoje tekstove. Kao i u slučaju roditeljstva, ni ulogu bake nije idealizovala, već je sebe prikazivala kao ženu sa sopstvenim karakterom, slabostima, humorom i jasnim granicama. Ipak, njeni književni tekstovi nisu uvek bili doslovna autobiografija. Često je sopstveno iskustvo koristila samo kao polazište za umetničku provokaciju, zbog čega pojedine detalje iz njenih knjiga nije trebalo shvatati kao dokumentarne činjenice.
LJubav, godine i starenje
Jedna od tema kojoj se stalno vraćala bilo je starenje. O godinama je govorila bez zadrške i bez pokušaja da sakrije strahove koje donosi prolaznost. Za nju starenje nije bilo samo pitanje fizičkog izgleda, već i suočavanje sa gubitkom, bolešću, smrću i promenama u odnosima sa ljudima. Istovremeno, kroz humor je nastojala da razbije strah koji su te teme nosile.
Nije se ustručavala da govori ni o temama koje su se tradicionalno smatrale "neprikladnim" za ženu njenih godina – o seksualnosti, telu, menopauzi, ljubavi i odnosima prema muškarcima.
BONUS VIDEO:
