Aleksandra Prijović danas važi za jednu od najvećih muzičkih zvezda u regionu, koja bez problema puni najveće dvorane i stadione. Međutim, pre nego što je kročila na veliku estradnu scenu i iskusila svetla reflektora i glamura, njena svakodnevica izgledala je potpuno drugačije.
Prija je deo svog detinjstva provela u Belom Manastiru, mirnom mestu u Hrvatskoj, gde je pohađala školu i napravila svoje prve korake.
Foto: ATA images/A. Ahel
Malo ko zna da je Aleksandra Prijović u tom periodu bila ozbiljno posvećena sportu, a njen nekadašnji trener odbojke Milan Petrović otkrio je detalje iz njenog odrastanja koji javnosti nisu bili poznati.
"Imala je praćku u rukama!"
Aleksandra je u osmom razredu trenirala odbojku u lokalnom ženskom odbojkaškom klubu, čiji je Petrović jedan od osnivača. Prema njegovim rečima, pevačica je bila izuzetno borbena, vredna i imala je neverovatan sportski talenat.
Pročitajte još
Foto: ATA images/A. Ahel
– Imala je jako dobar servis, oštar i precizan. Kad uočiš najslabiju kariku u protivničkom timu i kažeš joj da gađa, ona ga gađa nepogrešivo. Imala je praćku, što bi se reklo. Dete se uvek borilo i želelo da se dokaže i izbori za svoje mesto u ekipi – prisetio se Milan Petrović sa ponosom, naglašavajući da je Aleksandra bila pravi sportski tip.
Mikrofon je ipak bio njena najveća ljubav
Iako je odbojkaški teren bio mesto gde je pokazivala borbenost, muzika je od samog početka tinjala u njoj. Trener Petrović se sa osmehom seća trenutaka kada bi se završila sezona, a ekipa odlazila na zajedničko slavlje.
Foto: ATA images/Krsto Vulovic
– Svake godine, kada je završnica sezone, uvek smo išli u restoran i ona nam je pevala. Onda se videlo da je talenat. Baš je volela da peva – ispričao je on.
Komšije u Belom Manastiru je pamte po dobru
U mirnoj ulici gde se nalazi njena rodna kuća, komšije i dalje čuvaju lepe uspomene na devojčicu koja je izrasla u veliku zvezdu. Iako nerado govore pred kamerama, ponosni su na njen ogroman uspeh.
– Divna je Aleksandra. Odrasla je s mojim sinom. Zaista sve najlepše mogu da kažem – kratko je prokomentarisao prvi komšija koji živi preko puta njene skromne porodične kuće.
(Kurir)