- Zaljubio sam se u jednu devojčicu, moju komšinicu poreklom iz susednog sela, Vučja. Ona je bila tada gimnazijalka i to u Kraljevu i ja sam silne pare potrošio tada da odem da se vidim s njom. Prva žena koju sam ja zavoleo, nju sam i oženio - pričao je Žika.
Iz tog braka dobili su ćerku, a nakon godina zajedničkog života došlo je do razlaza. Kako je objasnio, nije bilo velikog sukoba, već su oboje shvatili da treba da nastave svojim putem.
Foto: Milan Maričić/ATA images
- Ja sam dobio stan od Radio Beograda, dobili smo ćerku i taman kad je sve došlo na svoje porodica nam se raspala. Ranka je poverovala je u nekakve priče koje su me pratile, a koje nisu bile tačne, i tako je krenulo. Posle sam čuo da ona ima nekog dečka. Podnela je zahtev za razvod, a ja sam sve manje bivao u kući... Razvod je nešto što nikome ne bih poželeo. Ne sećam se da li sam plakao kad smo se razvodili, ali znam da sam odlučio da stan ostavim njoj, jer je naša ćerka Ružica ostala da živi sa majkom i ja sam hteo da je zbrinem. Bila je to prava odluka.
Kako je priznao, njegov život je promenio sasvim slučajni susret sa Zoranom, koju je sreo na stanici kod tadašnje glavne železničke stanice u Beogradu.
Pročitajte još
Žika je tog dana trebalo da ode na Kalemegdan, gde je menjao kolegu na poslu, a dok je čekao prevoz, ugledao je Zoranu kako izlazi iz tramvaja.
- Došao sam iz Jasikovice tog dana. Radio "Poselo" na Kalemegdanu, menjao kolegu koji je otišao na odmor, ništa mi nije padalo na pamet. Došao sam da odradim taj posao i čekao neki tramvaj na tadašnjoj glavnoj železničkoj stanici da odem do Kalemegdana. Odjednom, iz tramvaja je izašla jedna crnka u miniću, u prugastom kompletu. I nisam mogao da verujem šta se događa, mozak mi se mračio. Ona je sišla iz tog tramvaja, otišla negde i ništa. Čitao sam novine da prekratim vreme, posle toga, dva minuta, mene pita neko koji tramvaj ide za Kalemegdan, pogledam, vidim nju. Ništa joj nisam rekao, ona me je pogledala i otišla, a ja sam čekao tramvaj koji nije dolazio. Onda uz Balkansku odem na Terazije i nekim trolejbusom na Kalemegdan.
Neverica je usledila kada ju je petnaest minuta kasnije ponovo ugledao na Kalemegdanu.
- Ušao sam na košarkaški stadion Crvene zvezde gde se to događalo i u kafani tamo video nju sa nekom drugaricom. Pa ja nisam mogao da verujem. Prišao sam joj i posle 15 minuta desi se to na Kalemegdanu. Tu je bio moj veliki prijatelj Miodrag Popović koji je kompozitor i veoma popularan i dosta je radio i ja kažem njemu: "Slušaj, ja imam neki posao, a ti sedi kod ove dve počasti ih lepo i nemoj slučajno da si ti ili one otišle dok ja ne završim" - otkrio je Žika.
Nakon tog susreta usledila je posebna taktika koju je primenio pre nego što su stupili u vezu.
- Ali ja ne bih bio iz Jasikovice da ne odem u Jasikovicu i jedno sedam dana ništa, udarim čežnju, ne javljam se, ništa, i sebe i nju proveravam. Mislio sam da je to bio trenutni zanos, to je vetar te odnosni, da nije neka oluja pa me bacila negde. I dođem ja posle sedam dana zovnem je i ona mi se javi...
Foto: ATA images/A. Ahel
Živeli u 28 kvadrata
Zorana je, kako je Žika ispričao, prihvatila i njegov tadašnji način života. Živeli su u stanu od svega 28 kvadrata, koji je nastao adaptacijom garaže na Ceraku.
- Ne pamtim da sam živeo neoženjen. Eto ja i ne umem da živim sam i nekako ne snalazim se. Nemam obe ruke, obe noge, nisam tačan. Moja Zorana je sa Novog Beograda došla u moj veliki stan od 28 kvadrata od adaptirane garaže na Ceraku koju sam ja pretvorio u trosoban stan i ostala posle toga u tom stanu dok nismo rešili nešto bolje, za mene je to bio zakon. To je nešto što ja cenim. Poštujem - iskren je Žika.
NJih dvoje su sedam godina živeli zajedno pre nego što su odlučili da ozvaniče brak. Zorana je u početku bila jasna da ne želi da se udaje, ali se vremenom i to promenilo.
(Alo)