Blatnjave ulice, nedovršene zgrade i neuređeno okruženje okruživali su novo središte američke vlasti.
Iako zgrada još nije bila završena, Adams je postao njen prvi stanar i tako započeo tradiciju koja traje više od dva veka.
Foto: depositphotos/lmel900,
Početak izgradnje predsedničke rezidencije
Bela kuća, tada poznata jednostavno kao „Predsednička palata”, počela je da se gradi 1792. godine, prema projektu irskog arhitekte DŽejmsa Hobana.
Odabrano je klasično, simetrično zdanje u georgijanskom stilu, a kamen temeljac položio je lično prvi američki predsednik DŽordž Vašington.
Međutim, Vašington nikada nije dobio priliku da živi u njoj – preminuo je 1799. godine, godinu dana pre završetka gradnje.
Pročitajte još
Život prvih stanara u nedovršenoj rezidenciji
Kada su se Adams i njegova supruga Abigejl uselili, kuća je bila u prilično lošem stanju. Mnoge prostorije još nisu imale nameštaj ni zavese, a dimnjaci su često ispunjavali čitav sprat dimom.
Abigejl je u pismima prijateljima opisivala kako je veš sušila u velikoj Istočnoj sobi, jer je to bila jedina prostorija koja je imala dovoljno prostora i toplote.
Uprkos neprijatnostima, porodica Adams osećala je veliki ponos – Bela kuća bila je simbol nove republike i dokaz da su Sjedinjene Američke Države izgradile trajno političko središte.
Adams je u Beloj kući proveo svega nekoliko meseci, pošto je već u martu 1801. godine morao da prepusti vlast Tomasu DŽefersonu, nakon što je izgubio izbore.
Ipak, njegov boravak ostavio je trajan trag u istoriji.
Pre odlaska, Adams je uputio molitvu koju je zapisao na zidu jedne prostorije, a koja je kasnije ugravirana na kaminu u današnjoj Državnoj sobi: „Molim se da samo pošteni i mudri ljudi vladaju pod ovim krovom.”
Ta rečenica postala je simbol Adamsove vizije američke demokratije.
Iako skroman i kratkotrajan, njegov boravak u Beloj kući predstavljao je istorijski početak, trenutak kada je prazna zgrada postala dom američkog predsednika i središte političkog života nacije.