Prema analizi DNK sprovedenoj među stanovništvom zapadne Južne Amerike, populacija u argentinskim Andima nosi varijantu gena koja im pomaže da njihov metabolizam sigurnije obradi arsen. Ta sposobnost decenijama je zbunjivala naučnike.
Život uz visoke koncentracije arsena
Argentinski gradić San Antonio de los Kobres nalazi se na nadmorskoj visini od oko 3.775 metara. Sve do postavljanja sistema za filtriranje 2012. godine, pitka voda u tom izolovanom planinskom mestu na visoravni Puna de Atakama sadržala je oko 200 mikrograma arsena po litru.
To je otprilike 20 puta više od granice od 10 mikrograma po litru, koliko preporučuje Svetska zdravstvena organizacija. Uprkos tome, region je naseljen najmanje 7.000, a možda čak i 11.000 godina. Arsen je izrazito otrovan i povezuje se sa rakom, kožnim lezijama, komplikacijama u trudnoći i preuranjenom smrću.
Prilagođavanje na genetskom nivou
Naučnici su još 1995. primetili da žene iz argentinskih Anda imaju jedinstvenu sposobnost da njihov metaboliza obradi arsen, što su potvrdili metaboliti u njihovom urinu. Kada arsen uđe u telo, enzimi ga pretvaraju u nekoliko hemijskih oblika.
Jedan od prelaznih oblika, monometilirani arsen (MMA), posebno je toksičan, dok kasniji oblik, dimetilirani arsen (DMA), telo lakše izbacuje urinom. LJudi u San Antonio de los Kobresu proizvode manje toksičnog oblika, a više onoga koji se lakše izlučuje, što upućuje na to da su njihova tela neuobičajeno delotvorna u obradi arsena.
Pročitajte još
Evolucijski biolozi Karina Šlebuš i Lusi Gatepaile sa Univerziteta u Upsali sprovele su 2015. godine genetsku analizu kako bi rešile tu zagonetku. Analizirale su DNK 124 žene iz San Antonio de los Kobresa i ispitale milione genetskih markera.
Otkrile su grupu genetskih varijanti u blizini gena AS3MT koje snažno utiču na obradu arsena. Te su varijante bile znatno češće kod ljudi iz San Antonio de los Kobresa nego kod genetski sličnih populacija u Peruu i Kolumbiji.
"Adaptacija podstiče genomske promene, ali dokazi o specifičnim prilagođavanjima kod ljudi i dalje su ograničeni", napisale su istraživačice. "Naši podaci pokazuju da je prilagođavanje na okolni stresor arsen verovatno dovela do povećanja učestalosti zaštitnih varijanti gena AS3MT, što je prvi dokaz ljudskog prilagođavanja na toksičnu hemikaliju."
Širi kontekst i buduća istraživanja
Ova pojava nije ograničena samo na Ande. Studija Univerziteta u Čikagu iz septembra 2025., koja je obuhvatila više od 6.500 odraslih osoba izloženih arsenu u Bangladešu, identifikovala je još dve grupe gena - FMO i GSTO - koje uz već poznatu varijantu AS3MT takođe utiču na delotvornost metabolizma arsena. Čini se da te varijante čine telo efikasnijim u pretvaranju arsena u oblike koji se mogu sigurno izbaciti.
U San Antonio de los Kobresu ljudi žive sa arsenom hiljadama godina, što je dovoljno dugo da prirodna selekcija favorizuje osobine koje smanjuju osetljivost na njegova toksična dejstva.
Kasnija istraživanja sugerišu da se slični genetski signali mogu pojaviti i kod drugih andskih populacija koje su generacijama bile izložene arsenu. To potvrđuje da dugotrajna izloženost može da podstakne genetsku toleranciju i ukazuje na to da bi ovo prilagđavanje moglo da bude raširenije u celom regionu.
"S obzirom na teška štetna dejstva arsena na zdravlje dece i odraslih, pojedinci koji nose haplotip tolerancije na arsen mogli bi da imaju vrlo snažnu selektivnu prednost u okruženjima sa visokim nivoom arsena", zaključili su istraživači.