Kao potpisnice Ugovora o Antarktiku iz 1959. godine i pravnog sistema koji iz njega proizilazi, a koji nalaže isključivo mirnodopske aktivnosti na kontinentu bez autohtonog stanovništva, uz strogu zabranu militarizacije, Kijev i Moskva su taj forum pretvorili u poligon za nadmudrivanje i nadjačavanje.

Uoči sastanka 58 država potpisnica, koji se 11. maja održava u Hirošimi, raspravljaće se o nizu pitanja – od izlova ribe u Južnom okeanu i antarktičkog turizma do rudarenja na prirodnim resursima bogatom kontinentu. Novinsko-politički portal Politiko istražio je u tom kontekstu ovaj retko pominjan i neobičan, ali važan front u ratu Ukrajine i Rusije, koji traje od kraja februara 2022. godine.

Od Faradeja do Vernadskog

Ukrajinsko prisustvo na najhladnijem kontinentu vuče korene iz sovjetskog doba, kada su ukrajinski stručnjaci činili važan deo polarnih ekspedicija Sovjetskog Saveza, jednog od 12 prvobitnih potpisnika Ugovora o Antarktiku.

Međutim, raspadom države 1991. godine svih dvanaest istraživačkih stanica pripalo je Rusiji. Ukrajina je tako preko noći ostala bez baze, iako je imala vrhunski obučen kadar spreman za rad. Uprkos tome, Ugovoru je pristupila 28. oktobra 1992. godine.

Preokret se dogodio 1996. godine zahvaljujući dogovoru sa Ujedinjenim Kraljevstvom. Britanci su tada odlučili da predaju svoju istraživačku stanicu Faradej Ukrajini za simboličnu jednu funtu.

 

 

Glavni uslov primopredaje bio je nastavak merenja u atmosferi, koja se na toj lokaciji kontinuirano sprovode od 1947. godine. Ukrajina je bazu preimenovala u Vernadski, po prvom predsedniku nacionalne akademije nauka, mineralogu Volodimiru Vernadskom.

Posedovanje sopstvene baze omogućilo je Ukrajini institucionalni napredak. Osam godina nakon preuzimanja stanice, 2004. godine, stekla je pravo glasa na redovnim sastancima.

Time je Ukrajina od posmatrača postala punopravna članica koja direktno odlučuje o svim ključnim pitanjima upravljanja kontinentom.

U godinama koje su usledile, Ukrajina je proširila svoje kapacitete, a 2021. godine kupila je i sopstveni ledolomac Noosfera.

Ipak, početak rata u februaru 2022. godine drastično otežava rad programa. Iako su logistika i putovanja naučnika iz ratom zahvaćene domovine postali izuzetno komplikovani, baza Vernadski i danas kontinuirano radi kao ključna tačka ukrajinske nauke i diplomatije, piše Politiko.

 

 

Izolacija

Bazu Vernadski vodi meteorološkinja Anželika Hančuk. Rođena je 1994. u Kijevu, a nakon studija meteorologije i rada u nacionalnom prognostičkom centru odlučila se za odlazak na Antarktik.

Rat u domovini zatekao ju je usred pakovanja kofera za let prema Čileu. Uprkos novoj stvarnosti i strahu da li će njihova država uopšte postojati kada se vrate, Hančuk i njene kolege odlučili su da nastave sa ekspedicijom.

Smatrali su da je održavanje celogodišnje prisutnosti ključno, pogotovo jer bi prekid rada baze na samo jednu godinu značio njen trajni gubitak.

 

 

Put ih je vodio autobusom do Poljske, a deset dana nakon početka rata poleteli se iz Varšave prema Čileu kako bi se ukrcali na brod Noosfera. Dolaskom u bazu, Hančuk i njen tim od četrnaestoro ljudi, sastavljen od meteorologa, geofizičara, biologa i tehničkog osoblja. uspostavili su dnevnu rutinu održavanja stanice i istraživanja.

Iako su na Antarktiku izolacija i udaljenost uobičajeni, rat je taj osećaj dodatno pojačao. Zbog loše i nepouzdane internet veze vesti do njih stižu tek u fragmentima. Održavanje antarktičkog programa u vreme dok je zemlja u ratu zahteva od ljudi mnogo više nego u normalnim okolnostima, naglasila je Hančuk, dodajući da je njena misija pomoć domovini upravo kroz očuvanje ovog programa.

- Zaustaviti rad baze na samo jednu godinu i potom ga pokušati ponovo pokrenuti jednostavno je nemoguće - pojasnila je meteorološkinja.

Foto: Depositphotos/erectus

 

Tiha diplomatija

Nakon početka rata, zemlje saveznice odmah su ponudile pomoć u održavanju baze Vernadski. Britanci su ponudili snabdevanje hranom i gorivom, dok je Poljska prekinula saradnju sa Rusijom i počela da koristi ukrajinski brod Noosfera za prevoz svojih naučnika, objavio je Politiko.

Ipak, političke napetosti unutar Antarktičkog ugovora postale su neizbežne. Na sastanku u Berlinu, kada je ruska delegacija pokušala da opravda rat, predstavnici 25 zemalja su u znak protesta napustili dvoranu. Takva situacija pretvorila je međunarodnu saradnju u apsurdnu svakodnevicu.

Dok obeležava tri decenije u bazi Vernadski, Ukrajina koristi nauku kao alat tihe diplomatije i meke moći. Kroz istraživačke sporazume, baza je otvorila vrata naučnicima iz zemalja poput Meksika i Kolumbije, koje su u ratu ostale službeno neutralne.

Foto: Depositphotos/Iurii

 

Ključnu ulogu u tome ima brod Noosfera, koji se od početka rata nije vratio u Odesu, već služi kao važno prevozno sredstvo u regionu sa ograničenom logistikom.

Nudeći svoje resurse drugima, Ukrajina postaje ravnopravan partner koji pruža podršku. Kako kaže portparolka ukrajinskog antarktičkog programa Olena Maruševska, kroz zajednički rad na izolovanom kontinentu kolege iz celog sveta počinju da razumeju njihovu borbu.

"Vojni pingvini"

Druga zima u bazi Vernadski za Anželiku Hančuk donela je nove izazove. Iako je internet sada brži i pouzdaniji, to je za ekspediciju dvosekli mač.

Članovi tima na svojim telefonima drže aktivnu aplikaciju za vazdušne uzbune kako bi u svakom trenutku znali kada su njihove porodice u opasnosti. Strah prate i zvučne asocijacije. Kada začuje grmljavinu lavine ili pucanje ogromnih glečera, Hančuk se instinktivno vraća zvuku projektila koji pogađaju Kijev.

 

 

Ta veza sa bojištem nije samo emocionalna nego i vrlo stvarna. Od početka rata 32 polarna naučnika i zaposlenih u bazi, neformalno poznatih kao "vojni pingvini", pridružili su se ukrajinskoj vojsci, a osmoro ih je teško ranjeno.

Među njima je i dizel-električar Jurij Lišenko. Nakon što mu je 2024. godine zbog povrede od mine amputiran deo noge, Lišenko se sa protezom vratio na Antarktik na svoju petu ekspediciju.

Dok dani postaju kraći, a turistički brodovi nestaju, četrnaestoro Ukrajinaca ostaje u potpunoj izolaciji. Za Hančuk te su žrtve nužne zbog međunarodnog položaja njene zemlje.

- To nam daje pravo da se naš glas čuje. Sedeti za istim stolom znači da je i naše mišljenje važno - zaključila je Hančuk.

Javna tajna

Nakon početka rata u Ukrajini 2022. godine, duboka podela unutar Antarktičkog ugovora prerasla je u potpunu paralizu.

S jedne strane nalazi se zapadni blok koji zagovara strožu zaštitu životne sredine, dok s druge Rusija i Kina sistematski blokiraju inicijative poput proglašenja carskih pingvina ugroženom vrstom.

Foto: Depositphotos/Gentoo

 

Rat je ujedno postao povod da se javno progovori o navodnom ruskom traganju za naftom i gasom, što je, prema pisanju lista Politiko, godinama bila javna tajna, iako je vađenje resursa na Antarktiku strogo zabranjeno.

Diplomatska slika dodatno se zakomplikovala povratkom Donalda Trampa u Belu kuću. Sjedinjene Države prestale su da učestvuju u neformalnoj grupi Prijatelji Ukrajine, kritikujući "politizaciju" sastanaka i tražeći povratak isključivo tehničkim pitanjima. Za ukrajinski tim, međutim, politika je neodvojiva od preživljavanja.

Uoči novih susreta, fokus ukrajinskih zvaničnika nije na zakonodavnim pomacima, već na sudbini Leonida Pšeničnova. Ovaj 70-godišnji morski biolog uhapšen je na Krimu pod optužbom za veleizdaju. Ruske vlasti terete ga da je svojim zagovaranjem zaštićenih morskih područja potkopavao ruski izlov.

BONUS VIDEO: