Priču je objavio britanski Telegraf, čiji novinari navode da je Senin, bivši visokorangirani obaveštajac, godinama u bekstvu nakon što je optužen za korupciju i zloupotrebu položaja, što on odlučno negira.
Senin tvrdi da je operacija bekstva bila pažljivo planirana, a ključni trenutak dogodio se u jesen 2022. godine kada je, kako kaže, iskoristio “slabu tačku” u nadzoru granice između Rusije i Kazahstana.
- Ležao sam nepomično unutar utrobe uginule krave oko sat vremena, čekajući da graničari izgube interes - ispričao je Senin, dodajući da je bio odeven u zaštitno odelo i nosio gas-masku kako bi izdržao uslove u lešini koja se raspadala.
Nakon prelaska granice tvrdi da je puzao kroz teren još nekoliko stotina metara pre nego što ga je preuzeo kontakt koji mu je pomogao u bekstvu iz regije.
Depositphotos/GerardK
Seninovo bekstvo, prema njegovoj verziji koju prenosi Telegraf, nije bilo rezultat klasičnog “prebega” ili izdaje, nego posledica unutrašnjeg sukoba unutar FSB-a nakon što je, tvrdi on, nesvesno pokrenuo istragu koja je dotakla visoke nivoe korupcije u ruskom bezbednosno-političkom sistemu.
Pročitajte još
Ključni trenutak navodno se dogodio 2016. godine kada je Dmitrij Senin, tada visoki oficir FSB-a, primio informaciju o luksuznom stanu u Moskvi povezanom sa visokorangiranim policijskim zvaničnikom. Tu je informaciju, kako tvrdi, prosledio kolegama iz odeljenja za borbu protiv korupcije unutar bezbednosnih struktura, ne očekujući da će slučaj eskalirati.
Ubrzo nakon toga usledila je velika policijska i bezbednosna akcija koja je završena zaplenom više od 120 miliona dolara u gotovini i drugim valutama u stanu povezanom sa zamenikom šefa ruske Kancelarije za ekonomsku bezbednost i borbu protiv korupcije Ministarstva unutrašnjih poslova Dmitrijem Zaharčenkom. Zaharčenko je kasnije osuđen zbog mita i zloupotrebe položaja.
Senin tvrdi da je upravo taj slučaj pokrenuo lanac događaja koji ga je doveo u opasnost. Nakon što je postalo jasno da je dojava potekla iznutra, kaže da je unutar službe počelo “lovljenje krivca”, a ubrzo su i mediji počeli da objavljuju članke u kojima se njegovo ime dovodi u vezu sa istim korupcijskim krugovima.
Prema njegovim rečima, to je bio signal da je “neko na visokoj poziciji” odlučio da ga treba ukloniti ili kompromitovati. U februaru 2017. dobio je, kako tvrdi, informaciju da će biti uhapšen u roku od nekoliko sati. Odlučio je da pobegne isti dan, ostavivši porodicu u Moskvi, te se kroz mrežu kontakata prebacio prema granici sa Gruzijom koristeći lažni identitet.
Kasnije je u Rusiji protiv njega pokrenut krivični postupak u kojem je optužen za korupciju i posredovanje u kriminalnim aktivnostima, što on poriče. Senin tvrdi da nije prebegao sa zapadnim obaveštajnim službama niti iznosio državne tajne, nego da je pokušavao da izbegne hapšenje za koje je verovao da bi ga dovelo do “nameštenog procesa” i potencijalne likvidacije. Po njemu, problem nije bio u izdaji države, nego u tome što je dirao u mrežu korupcije unutar samog bezbednosnog aparata.
Granicu je na kraju prešao sa lažnim pasošem na ime Timur Kudasov – što je bila posveta pukovniku Leopoldu Kudasovu, izmišljenom sovjetskom liku koji je bio šef kontraobaveštajne jedinice Bele garde u nizu filmova o Ruskom građanskom ratu prikazivanih 1960-ih i 1970-ih godina. Istog dana kada je ušao u Gruziju, kolege su upale u njegovu kuću i tek je tada saznao za šta se tereti.
Tvrdilo se da su Senin i Zaharčenko bili deo neformalne grupe korumpiranih oficira FSB-a i policije iz Rostova na Donu koji su vodili ogroman i razrađen lanac iznude, kao i da su u rodbinskim vezama – što Senin sve poriče. Tužioci su kasnije optužili Senina da je pomogao Zaharčenku da osigura visoku poziciju u Ministarstvu unutrašnjih poslova te da je delovao kao posrednik između Zaharčenka i jedne od osoba od kojih je ovaj navodno primao mito.
Godine 2023. Senin je u odsustvu osuđen na devet godina zatvora.
U vreme bekstva Senin je bio visoki pukovnik koji je imao najviši nivo bezbednosne dozvole u Rusiji, sa pristupom informacijama od "posebne važnosti" – što je najviši stepen, iznad "strogo poverljivo". Ta klasifikacija je rezervisana za dokumente, uključujući detalje o tajnim operacijama u inostranstvu, čije bi curenje moglo naneti štetu celoj Ruskoj Federaciji.
Foto: Depositphotos/Grigorenko
U Rusiji, kao i u mnogim zemljama, osobe sa takvom dozvolom ne mogu slobodno napustiti zemlju. NJegov iznenadni nestanak stoga je upalio alarme sve do Putinovog kabineta, gde su bili u strahu da je prebegao. Senin tvrdi da su te sumnje bile neutemeljene.
- Nisam imao pomoć stranih obaveštajnih službi, nisam imao unapred planiranu rutu, a u torbi sam imao samo osnovne lične stvari - kaže o svom bekstvu.
- Krenuo sam putem čoveka koji živi izvan zakona. Bila je to odluka nekoga ko je doneo jasan zaključak: ostati znači zatvor, a nakon toga smrt - insistira on.
Ono što se sa sigurnošću zna jeste da su nedugo nakon što je Senin nestao, ruske obaveštajne službe aktivirale jednog od svojih najzloglasnijih inostranih špijuna da ga pronađe, gurnuvši ga pritom u središte nekih od najvećih špijunskih afera u Evropi. Austrijski policijski dokumenti u koje je britanski Telegraf imao uvid pokazuju da je Egisto Ot, bivši policajac koji je radio u austrijskoj Saveznoj kancelariji za zaštitu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma (BVT), iskoristio svoje policijske i obaveštajne kontakte u zemlji i inostranstvu 2017. kako bi ušao u trag Seninu nakon što je pobegao iz Rusije, proveravajući čak i jahtu u Hrvatskoj za koju su verovali da se na njoj skriva.
Foto: Olena Bartienieva/Alamy/Profimedia
U međuvremenu je Ot, kome je u januaru u Austriji počelo suđenje za špijunažu, optužen da je radio za Jana Marsaleka, odbeglog operativnog direktora nemačke tehnološke kompanije Virecard, koji je 2023. razotkriven kao dugogodišnji ruski špijun.
Kasnije, u jednoj od njegovih strateških odluka, Senin tvrdi da se vratio u Rusiju kako bi zbunio progonitelje i dokazao da nije klasični prebeg. Nakon povratka živeo je pod lažnim identitetom, skriven od sopstvene porodice i okoline, uz pomoć pojedinaca unutar sistema koji su mu pomagali u kontaktu sa najbližima, dok je istovremeno pokušavao da ostane neotkriven i “rasplete” sopstveni slučaj iznutra.
- U mojoj porodici nije običaj razgovarati o tome šta osećamo. Ali vidim i osećam patnju zbog razdvojenosti - kaže.
- To me je uvek motivisalo do krajnjih granica mojih mogućnosti. Strah nije bio za moj sopstveni život. Strah je bio: šta će biti sa mojom ženom i decom ako padnem u ruke FSB-a i moj se život prekine? Ko će moju decu dalje voditi kroz život? To je strah koji me pokreće. U zaštiti svoje porodice ići ću do samog kraja - kaže Senin za Telegraf.