Raketa za precizne udare „PrSM“ dugo je bila obavijena velom tajne, a navodno je prvi put upotrebljena u ratu u Iranu. Nakon toga je američko Ministarstvo rata kompaniji „Lockheed Martin“ dodelilo ugovor vredan 8,4 milijarde dolara za proširenje njene proizvodnje.
Foto: Laurin Strele/MEI / Sipa Press / Profimedia
Za razliku od većine municije koja eksplodira prilikom udara u metu ili neposredno nakon njega, „PrSM“ je projektovan tako da eksplodira neposredno pre udara o tlo, pri čemu u svim pravcima rasipa desetine hiljada smrtonosnih metalnih kuglica. One udaraju u sve što im se nađe na putu, ostavljajući karakteristične tragove nalik rupicama kada pogode zgrade ili puteve, navodi organizacija na svom sajtu.
Najmanje 170 metara zone oštećenja
Analiza „Airwars“-a o posledicama tri napada za koje se veruje da su izvedena raketama „PrSM“ prvog dana rata u Iranu, u gradu Lamerdu, pokazala je da je u jednom slučaju zona oštećenja iznosila najmanje 170 metara. Zabeleženo je da su civili poginuli na udaljenosti od najmanje 50 metara od procenjenog mesta eksplozije. U napadima je poginula najmanje 21 osoba, uključujući najmanje sedmoro dece i dve žene, dok je do 170 ljudi povređeno.
Ni američka vojska ni „Lockheed Martin“ nisu javno objavili podatke o radijusu dejstva „PrSM“, ali je „Airwars“ u promotivnom materijalu pronašao naznake da maksimalna zona dejstva iznosi oko 50 metara – svega trećinu udaljenosti zabeležene u Lamerdu.
Ovi nalazi izazvali su zabrinutost zbog upotrebe „PrSM“, koji bi mogao da postane jedan od ključnih elemenata budućih američkih vojnih operacija, piše „Airwars“.
Pročitajte još
– Bilo bi veoma teško pronaći opravdan razlog za upotrebu „PrSM“-a u gusto naseljenom području. Ako pretpostavimo da je radijus smrtonosnog dejstva 100 metara, civilne žrtve su neizbežne – rekao je Majkl Majer, bivši specijalni pomoćnik glavnog pravnog savetnika američke vojske za pitanja međunarodnog humanitarnog prava.
Prva poznata upotreba u borbama
„Lockheed Martin“ navodi da se „PrSM“ lansira iz sistema „HIMARS“ i da može da pogodi ciljeve udaljene do 500 kilometara. Prema dostupnim podacima, svaka raketa nosi oko 180.000 metalnih kuglica. Ostali ključni detalji – uključujući udaljenost koju kuglice mogu da pređu i veličinu bojeve glave – nisu javno objavljeni.
SAD su prvog dana napada na Iran 28. februara navodno upotrebile najmanje tri rakete „PrSM“ u južnom iranskom gradu Lamerdu.
Američka vojska i dalje negira odgovornost za te napade i odbila je da odgovori na detaljna pitanja „Airwars“-a. Umesto toga, uputila je na saopštenje Centralne komande SAD „CENTCOM“, u kojem se navodi da je snimak napada sa nadzornih kamera – u skladu sa dimenzijama i siluetom iranske krstareće rakete „Hoveyzeh“.
Međutim, analiza štete „The New York Times“-a ovo je osporila. Stručnjaci su za list rekli da posledice udara nisu u skladu sa dejstvom „Hoveyzeh“-a. NJihova analiza potvrdila je da je reč o „PrSM“, što predstavlja njihovu najverovatniju prvu poznatu upotrebu u borbi.
Zgrade i ulice kao izrešetane
U nedeljama nakon napada, na internetu su se pojavili snimci na kojima se vide zgrade, ulice i vozila prekriveni hiljadama rupičastih tragova nastalih udarom metalnih kuglica na širokom području. Nije bilo velikih kratera, kakvi bi se očekivali nakon udara većine raketa.
Kako navodi „Airwars“, ovaj karakteristični obrazac rasipanja projektila deo je konstrukcije same municije. „PrSM“ eksplodira na visini od 15 do 20 metara iznad zemlje, ostavljajući hiljade sitnih tragova umesto jednog velikog kratera.
Stručnjaci za municiju navode da „Hoveyzeh“ nije sposoban da proizvede takav obrazac.
Tri udara za 31 sekundu
Analizom snimaka nadzornih kamera, koju su sproveli iranski mediji, utvrđeno je da su se napadi dogodili u razmaku kraćem od minut, prema rečima jednog lokalnog stanovnika.
Prvi napad je, kako se navodi, pogodio stambeno naselje Šahrak Isar u 17.37.46. „Airwars“ je utvrdio oštećenja na udaljenosti od gotovo 80 metara od procenjenog mesta udara, na osnovu tragova kuglica na električnom stubu koji se vidi na snimku. Navodno su jedna majka i njen sin poginuli ispred svoje kuće, na oko 40 metara od približnog epicentra eksplozije.
Drugi napad pogodio je naselje Tal-e Kandag u 17.37.56, kada je poginula dvogodišnja devojčica koja se igrala ispred svoje kuće, oko 50 metara od procenjenog mesta udara.
Treći napad je, kako se navodi, pogodio sportsku dvoranu „Shahid Naimi“ u 17.38.17 i usmrtio najmanje sedam civila, uglavnom dece. „Airwars“ procenjuje da je jedan dvanaestogodišnjak poginuo na udaljenosti većoj od 50 metara od epicentra, što je najveća zabeležena udaljenost na kojoj je neko stradao u sva tri udara.
Sva tri napada izvedena su u stambenim naseljima i na objektima koji se koriste u civilne svrhe. Nema izveštaja da su u njima stradali pripadnici naoružanih grupa ili da je pogođena vojna infrastruktura. Objekat Iranske revolucionarne garde „IRGC“ nalazi se severno od sportske dvorane „Shahid Naimi“, ali nema izveštaja koji bi ukazivali da je taj kompleks tog dana bio meta napada, navodi „Airwars“.
„Nenadmašna sposobnost dubinskih udara“
Američko Ministarstvo rata i „Lockheed Martin“ nikada javno nisu saopštili koliki je radijus rasipanja fragmenata ili smrtonosnog dejstva „PrSM“, niti su odgovorili na pitanja u vezi sa tim. Američka vojska javno navodi samo da ova municija poseduje „nenadmašnu sposobnost dubinskih udara“.
U julu je američko Ministarstvo rata objavilo da je dodelilo „Lockheed Martin“-u ugovor vredan 8,4 milijarde dolara za ubrzavanje proizvodnje raketa „PrSM“. Ubrzo nakon toga, Velika Britanija je objavila da je takođe postigla dogovor o kupovini raketa „PrSM“.
Ovakva velika ulaganja moćnih vojnih sila ukazuju na to da će ova municija verovatno imati sve značajniju ulogu u budućim sukobima, uprkos riziku koji predstavlja za civile, zaključuje „Airwars“.